ENDEMSKA MUNIKA LAT. PINUS HELDREICHII CHRIST
Vrsta iz porodice Pinaceae (borovi). Narodni nazivi su: munika, munjika, bjelokori bor, crna mura i dr. Posebno je važna zbog toga što je tercijarni relikt i subendemična vrsta. Može narasti do 30 m visine i razviti promjer stabla do 1 m, sa karakterističnom bjelkasto- sivom korom u mlađem stadiju ili tamnijom, pepeljasto-sivom korom u starijim stadijima. Munika je prepoznatljiva po specifičnom raspucavanju kore na jasnije omeđene višeugaone ljuskice koja daje uzorak poput pancira, prema čemu u Njemačkoj nosi naziv ''Panzerkiefer''. Munika krasi padine širom planinskih i predplaninskih predjela Općine Konjic, a naročito se ističe njen areal na Prenju, te u kanjonskoj dolini rijeka Neretve i Rakitnice. Također, veliki značaj ove endemične vrste se ogleda u njenom turističkom potencijalu. Brojni posjetioci za vrijeme raftinga, planinarskih i penjačkih tura, kao i naučnih ekspedicija kao pozitivno iskustvo navode upravo specifičnu Muniku i njeno pojavljivanje na različitim atraktivnim lokacijama.
Raste pretežno na krečnjaku i dolomitu i to na grebenima, strmim padinama s liticama i točilima. U zimskim mjesecima pod teretom većih količina vlažnog snijega kod mlađih stabala nerijetko dolazi do deformacije u rastu i pojave sabljastog oblika. Prema podacima iz Crvene liste Flore Federacije Bosne i Hercegovine iz 2013. godine, Munika se na području Bosne i Hercegovine nalazi na sljedećim lokacijama: planine Vitorog, Preslica, Prenj, Borašnica, Bjelašnica, Vranovina, Visočica, Čvrsnica, Čabulja, Vran, Orijen i Plasa, vrhovi Stijene Hranisave, Lupoglav, Tisovica, Zelena Glava, Kantar (počinje na 1060 m), lokalitet Rujište (1700 m), visoravni Prislap i Porim, Muharnica i Masna luka.
Crni i Bijeli bor
Pinus nigra - Crni bor je najčešća vrsta iz ovog roda. Glavna odlika borova jeste njihova izdržljivost na najekstremnije uslove sredine u kojoj žive (snijeg, kiša, suša, vjetar, led, hladnoća, zemljište, nadmorska visina), kao i dugovječnost. Crni bor može doživjeti čak 500 godina. Bijeli bor (Pinus sylvestris) je crnogorično stablo, visine do 40m. Iglice su smještene u kiticama po dvije, gipke su i uvijene. Cvate u proljeće, a iz ženskih se cvjetova stvaraju mali smeđi češeri.